Najčešći fizički simptomi anksioznosti su:
Mnogi ljudi koji se bore s anksioznošću ne dolaze s rečenicom: “Imam tjeskobu.”
Dolaze s tijelom koje ne razumiju.
Srce ubrzano lupa. Disanje postaje plitko. Tijelo drhti. Javlja se bol u prsima ili osjećaj nedostatka zraka. Neki opisuju vrtoglavicu, nestabilnost ili osjećaj kao da nisu u vlastitom tijelu.
I gotovo uvijek se pojavi ista misao: “Nešto fizički nije u redu sa mnom.”
Slijede pretrage — često više njih.
A onda rezultat koji više zbuni nego što umiri: nalazi su uredni.
Tada se javlja pitanje koje je mnogima teže od samih simptoma: Ako je sve u redu, zašto se osjećam ovako?
Odgovor je jednostavan, ali ga nije lako prihvatiti: anksioznost nije samo psihičko stanje — ona je i tjelesno iskustvo.
Anksioznost je stanje pojačane pripravnosti organizma u kojem se živčani sustav ponaša kao da postoji prijetnja — iako realna opasnost zapravo ne postoji.
U takvim situacijama tijelo automatski pokreće niz reakcija: ubrzava se rad srca, disanje postaje pliće i brže, mišići se napinju, a pažnja se sve više usmjerava na tijelo i moguće simptome. Upravo ti tjelesni simptomi anksioznosti — poput lupanja srca, plitkog disanja ili osjećaja nedostatka zraka — često su prvi znakovi anksioznosti koje ljudi primijete.
Važno je naglasiti da je riječ o potpuno prirodnom mehanizmu preživljavanja. Problem ne nastaje zato što se ovaj sustav aktivira, nego zato što se aktivira prečesto i u situacijama koje nisu stvarno opasne. Zato se simptomi tjeskobe mogu pojaviti i kada za njih ne vidimo jasan razlog.
U tom trenutku tijelo više ne razlikuje stvarnu prijetnju od same misli o prijetnji — i reagira jednako kao da je opasnost stvarna.
Jedni od najčešćih simptoma anksioznosti vezani su uz srce i disanje. To uključuje lupanje srca (palpitacije), preskakanje srca, stezanje ili bol u prsima, kao i osjećaj nedostatka zraka, kratkoću daha i plitko disanje.
Ovi simptomi često izazivaju najjači strah jer podsjećaju na srčane probleme. Nije rijetkost da ljudi završe na hitnoj pomoći uvjereni da imaju srčani udar, iako se zapravo radi o napadu panike.
Anksioznost vrlo često utječe i na način na koji doživljavamo sebe i okolinu.
Može se javiti vrtoglavica, osjećaj nestabilnosti, pritisak u glavi ili glavobolja. Neki ljudi doživljavaju depersonalizaciju (osjećaj odvojenosti od sebe) ili derealizaciju (osjećaj nestvarnosti okoline).
Ovi simptomi mogu biti izrazito neugodni i zastrašujući jer stvaraju dojam gubitka kontrole. U stvarnosti, riječ je o preopterećenju živčanog sustava i promijenjenoj percepciji pod stresom.
Radi se o privremenim promjenama u percepciji koje nastaju kao posljedica preopterećenja živčanog sustava, a ne o stvarnom gubitku kontrole.
Tijelo kod anksioznosti često ostaje u stanju stalne napetosti.
To se može manifestirati kao drhtanje tijela, trzanje (osobito prije spavanja), trnci u rukama i nogama, peckanje po tijelu ili opća napetost u mišićima. Mnogi ljudi opisuju i unutarnji nemir koji ih ne napušta.
Sve to zapravo pokazuje da je tijelo stalno u “pripravnosti”, kao da očekuje reakciju — iako realna opasnost ne postoji. Dugotrajna napetost mišića može dodatno pojačati osjećaj umora, bolova u tijelu i otežati opuštanje, dok stalna aktivacija živčanog sustava održava ciklus tjeskobe i fizičkih simptoma. Upravo zbog toga vježbe opuštanja, lagana tjelovježba i svjesno praćenje disanja mogu pomoći tijelu da postupno izađe iz stanja alarma.
Anksioznost se vrlo brzo odražava i na probavni sustav. Može doći do gubitka apetita, mučnine, osjećaja knedle u grlu ili različitih probavnih smetnji. Kod nekih ljudi javlja se i nelagoda u želucu bez jasnog medicinskog uzroka.
Ova povezanost između anksioznosti i probave dodatno pojačava osjećaj da “nešto nije u redu”, iako se zapravo radi o normalnoj reakciji tijela na stres. Dugotrajna tjeskoba može poremetiti rad crijeva i ravnotežu crijevne mikroflore, što pojačava probavne simptome i može dodatno pogoršati osjećaj nelagode. Upravo zato praćenje prehrane, redoviti obroci i tehnike opuštanja mogu pomoći u ublažavanju ovih simptoma.
Važno je razlikovati fizičke simptome koji mogu signalizirati stvarnu medicinsku opasnost od onih koji su posljedica anksioznosti. Na primjer, bol u prsima ili osjećaj pritiska u prsima može izgledati zastrašujuće, ali ako su nalazi uredni, često se radi o tjelesnim simptomima anksioznosti.
Ako se simptomi javljaju prvi put, pojačavaju ili značajno mijenjaju, medicinska obrada je nužna. Isto vrijedi i za pojavu vrtoglavice, kratkoće daha ili izraženog lupanja srca, jer ove tegobe ponekad mogu signalizirati stvarnu zdravstvenu prijetnju.
No kada su nalazi uredni, a simptomi se ponavljaju u sličnim situacijama, najčešće se radi o anksioznosti. Ono što tada održava problem nije samo simptom, nego i način na koji ga osoba interpretira. Misli poput:
pojačavaju aktivaciju tijela i zatvaraju začarani krug, što može uključivati drhtanje tijela, nemir u tijelu, pritiskanje u glavi ili druge fizičke simptome anksioznosti.
Pravilno prepoznavanje znakova anksioznosti i stručna podrška kroz terapiju za anksioznost ključni su za smanjenje intenziteta simptoma i povratak kontrole nad tijelom i umom.
Ovdje dolazimo do jednog ključnog paradoksa. Većina ljudi prirodno pokušava smiriti tijelo, ukloniti simptom i vratiti kontrolu. Ironično, upravo taj pokušaj kontrole često održava i pojačava anksioznost te se začarani krug zatvara. U nastavku su jednostavne metode kako si pomoći kod fizičkih simptoma anksioznosti:
Što više pažnje dajemo simptomima, poput lupanja srca, plitkog disanja ili nemira u tijelu, oni postaju izraženiji. Pažnja sama po sebi ne smiruje tijelo — ona ga dodatno aktivira.
Osjećaj nedostatka zraka ne znači da stvarno nema zraka, a bol u prsima ili kratkoća daha ne znači da je srce ugroženo. Problem nije u samom simptomu, nego u značenju koje mu dajemo.
Mnogi pokušavaju postići stanje u kojem nema nelagode, simptoma ili napetosti. To nije realno — tijelo je po prirodi promjenjivo, a osjećaj nelagode dio je ljudskog iskustva. Pokušaj da se potpuno uklone simptomi često dovodi do suprotnog efekta: povećava se osjetljivost na svaku tjelesnu promjenu.
Umjesto pitanja: “Kako da ovo nestane?” korisnije je pitati: “Što bih sada radila da ovog osjećaja nema?” I onda to napraviti — čak i s prisutnim simptomima.
Vježbe disanja za anksioznost mogu biti vrlo korisne, ali samo ako se ne koriste kao alat za kontrolu simptoma. Cilj nije “popraviti” stanje, nego tijelu poslati signal da nije ugroženo.
Posjetite pouzdanog psihoterapeuta u zagrebu
Fizički simptomi anksioznosti su stvarni i često vrlo intenzivni, ali nisu znak da je tijelo u opasnosti. Ono što ih održava nije njihova prisutnost, nego stalna potreba da ih uklonimo, razumijemo ili kontroliramo.
Neugodan, ali oslobađajući uvid je: možda problem nije u tome što tijelo reagira, nego u tome što pokušavamo postići stanje u kojem nikada ne reagira. Takvo stanje ne postoji. Kada prestane borba protiv simptoma, tijelo postupno izlazi iz alarma — ne zato što smo ga “smirili”, nego zato što smo prestali slati signal da je u opasnosti.
Ako prepoznajete ove simptome i osjećate da vam otežavaju svakodnevni život, razgovor sa stručnom osobom može biti važan prvi korak — slobodno se javite Ivi Stasiow, psihoterapeutkinji u Zagrebu.
Iva Stasiow, dr.med.
univ.mag.psihoterapije
0912219550
