Što je to socijalna anksioznost?

Socijalna anksioznost je poremećaj karakteriziran pretjeranim strahom od ljudi i socijalnih situacija. Osobe koje pate od socijalne anksioznosti očekuju da će ih drugi ljudi negativno procijeniti, prosuđivati, poniziti i uvrijediti. Generalno misle da ih drugi ljudi pozorno promatraju.
Neki ljudi se boje samo jedne ili dvije socijalne situacije. Takav oblik poremećaja je diskretni socijalni anksiozni poremećaj. Generalizirani socijalni anksiozni poremećaj uključuje strah od više socijalnih situacija.

Koji su simptomi socijalne anksioznosti?

Socijalna anksioznost ima glavne simptome osjećaj straha zbog jedne ili više socijalnih situacija, javih nastupa, kontakta sa nepoznatim ljudima i jedenja, pijenja ili pisanja na javnim mjestima. Osobe sa socijalnim anksioznim poremećajem ili izbjegavaju situacije kojih se boje ili doživljavaju veliku anksioznost kada su u njima. Pojavljuju se i tjelesni simptomi poput lupanja srca, tresavice, crvenjenja, znojenja, mišićne napetosti, bolova u trbuhu, glavobolje. Anksioznost može progredirati do paničnog napadaja.

Zašto socijalna anksioznost nije dobra?

Zbog izbjegavanja nastaju poteškoće u radnom i socijalnom funkcioniranju. Osobe sa socijalnom anksioznošću imaju niža prosječna postignuća i socioekonomski status, veća je vjerojatnost da su samci, razvedeni ili razdvojeni (Belzer i sur. 2005., Judd, 1994.).
Socijalna anksioznost ima prevalenciju tijekom života u rasponu od 3-13% (Ponniah i Hollon, 2008., Rowa i Antony, 2005.). Prosječna dob pojave je između 11 i 16 godine života. Žene imaju veću vjerojatnost pojave socijane anksioznosti.

Kako se liječi socijalna anksioznost?

Tijek poremećaja je tipično kroničan i neprestan. Ako se ne tretira može dovesti do većeg oštećenja funkcioniranja. Prosječna dob dolaska u tretman je između 27 i 30 godina i većina pacijenata je patila zbog poremećaja 15 godina i više prije ulaska u tretman (Leahy, 2012.).
U liječenju socijalne anksioznosti se do sada najčešće koristila kognitivno biheviralna psihoterapija kroz metode izlaganja, treninga opuštanja, učenja socijalnih vještina i ispravljanja negativnih misli i vjerovanja. U današnje vrijeme u liječenju socijalne anksioznosti sve se više koristi metakognitivna psihoterapija sa odličnim rezultatima u liječenju.Od lijekova se koriste antidepresivi (SSRI i MAO) i anksiolitici.