O anksioznom poremećaju

Anksiozni poremećaj je među najčešćim psihijatrijskim poremećajima. Među njima su najznačajniji opći (generalizirani) anksiozni poremećaj, socijalna fobija, panični poremećaj, agorafobija i različiti fobični poremećaj te opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Kod anksioznog poremećaja je glavni ili jedini simptom anksioznost ili tjeskoba. Anksioznost je stanje u kojem nema vanjske prijetnje iz okoline, nema tog prijetećeg objekata, opasnost ili prijetnja dolaze iz samoga sebe. Za razliku od straha gdje je prijeteći objekt poznat, a opasnost i prijetnja dolaze iz okoline.
Osjećaj anksioznosti je osjećaj vezan za budućnost a strah je vezan za sadašnjost.
Anksioznost je normalna ljudska emocija koja se u svakodnevnome životu pojavljuje prilikom razmišljanja o budućnosti, pri donošenju odluka, rješavanju problema, u kontaktu s drugim ljudima, iščekivanju ishoda situacija, na ispitima i slično. Prema određenim tumačenjima anksioznost je nužna za naše preživljavanje i evoluiranje. Anksioznost ima adaptivnu funkciju jer zbog nje smo oprezniji, promišljamo, planiramo i omogućava nam izbjegavanje ili suprotstavljanje opasnosti. Katkad je teško postaviti granicu između normalne (svakodnevne) i patološke anksioznosti. Jedan od glavnih parametara je funkcioniranje osobe u smislu da li taj osjećaj remeti njezino funkcioniranje ili ne.
Anksiozni poremećaji se pojavljuju u svim životnim razdobljima, a najčešće u ranim dvadesetima i na prijelazu tridesetih u četrdesete. Najčešći je generalizirani anksiozni poremećaj i socijalna fobija, a najrjeđi je opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Uzroci anksioznih poremećaja su najčešće kombinacija bioloških, psihosocijalnih čimbenika te su kombinacija endogenih i egzogenih faktora.