Anksioznost ili tjeskoba je osjećaj vezan za budućnost a strah je vezan za sadašnjost u smislu postojanja direktnog objekta prijetnje. I u jednom i drugom osjećaju se pojavljuju skoro iste fiziološke reakcije ponajviše izazvane izlučivanjem adrenalina (ubrzan rad srca, brže disanje, stezanje poprečno prugaste muskulature, raste tlak, šire se zjenice). U strahu ne zamijećujemo te fiziološke i fizičke promijene, dok u anksioznosti ili tjeskobi nam pričinjavaju neugodu. Fizički simptomi u anksioznosti koji se javljaju kad smo zabrinuti zbog brige često se pogrešno tumače kao znakovi opasnih i štetnih učinaka brige. Napadaji panike mogu se dogoditi kad se takve interpretacije tiču katastrofe koja neposredno prijeti, kao što je srčani udar ili gubitak mentalne kontrole. Anksioznost ili tjeskoba je normalna ljudska emocija koja se u svakodnevnome životu pojavljuje prilikom razmišljanja o budućnosti, pri donošenju odluka, rješavanju problema, u kontaktu s drugim ljudima, iščekivanju ishoda situacija, na ispitima i slično.
Prema određenim tumačenjima anksioznost je nužna za naše preživljavanje i evoluiranje. Anksioznost ima adaptivnu funkciju jer zbog nje smo oprezniji, promišljamo, planiramo i omogućava nam izbjegavanje ili suprotstavljanje opasnosti. Katkad je teško postaviti granicu između normalne (svakodnevne) i patološke anksioznosti. U današnje vrijeme anksioznost je postala „ne moderan“ osjećaj i prezentira se kao nešto neprihvatljivo. To je potpuno netočno! Anksioznost je kod ljudi prisutna svakodnevno, intenzitet nije uvijek isti, i taj osjećaj ne govori ništa o nama niti je opasan za naše zdravlje. Bez anksioznosti mi ljudi nebi preživjeli!
