O depresiji

Depresija je jedna od najčešćih bolesti suvremenog svijeta pri čemu broj oboljelih prelazi 350 milijuna ljudi u cijelom svijetu. Depresija je jedan od najčešćih i najtežih psihijatrijskih poremećaja.

Zašto je depresija loša za zdravlje?

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji od svih bolesti depresija je na četvrtom mjestu po učestalosti. Pretpostavlja se da će kroz par godina biti po učestalosti druga po redu nakon kardiovaskularnih bolesti. Studije pokazuju da je depresija bolest s najvišom stopom povrata bolesti, te da 50 do 80 % osoba oboljelih od depresivnog poremećaja ima ponovljenu depresivnu epizodu(80 % onih koji su imali jednu veliku depresivnu epizodu imati će drugu epizodu “Kessler,2003”). Rizik tijekom života za depresivnu epizodu procijenjen je na 16.9 % “Kessler,2003”. depresija ima najveći rizik za pojavu među osobama u dobi između 18 i 44 godine, a najmanji u dobi od 60 godina i starije. Rizik tijekom života za depresivnu epizodu je dvostruko veći u žena u odnosu na muškarce. Pokušaji samoubojstva su također češći u žena, ali je broj izvršenih pokušaja veći kod muškaraca, jer oni biraju smrtonosnije metode samoubojstva.
Depresija ima najčešće uzroke u kombinaciji bioloških, psihosocijalnih i genetskih čimbenika te su kombinacija endogenih i egzogenih faktora.

Depresija prati različite psihičke poremećaje i psihička stanja. Najčešće su to anksiozni poremećaji, ovisnosti, poremećaji ličnosti i poremećaji nagona. Od fizičkih bolesti najčešće se pojavljuje uz srčane bolesti, bolesti respiratornog sustava, maligne i endokrinološke bolesti. Općenito su to kronične bolesti, koje ometaju funkcioniranje, smanjuju kvalitetu života, često povezane s bolnim sindromima, lošeg prognostičkog ishoda.

Kako prepoznati depresivnost?

Većina depresivnih bolesnika ima tipičnu kliničku sliku: promjena raspoloženja, mišljenja, psihomotorike, nagona, volje, pažnje i pamćenja. Najznačajniji simptomi koji se pojavljuju su sniženo raspoloženje, tuga, značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u većini aktivnosti, briga, usporena psihomotorika, zapuštanje higijene i vanjskog izgleda, oslabljen apetit i pad tjelesne težine, nesanica, oslabljen seksuani nagon, gubitak volje, usmjeravanje pažnje na vlastite tegobe i stanje. Koncentracija je oslabljena, slabije se pamte novi sadržaji. Depresivna je osoba bezvoljna, nezainteresirana, plačljiva, govori tihim i sporim glasom, povlači se u sebe i izolira od okoline. U depresiji prevladavaju osjećaji besmisla i beznadnosti. Depresiju mogu pratiti suicidalna razmišljanja i pokušaji samoubojstva. Također se mogu javiti i psihotični simptomi (sumanute misli, halucinacije).
Atipična depresija uz sniženo raspoloženje, tugu, zabrinutost pokazuje i simptome koji ne „odgovaraju“ klasičnoj slici (npr. povišena psihomotorika, povećan apetit, hipersomnija i sl.).
Depresija je „bolest s tisuću lica“. Osim podjele na tipičnu (klasičnu) i atipičnu depresiju, postoje i unipolarna i depresija u okviru bipolarnog afektivnog poremećaja; prva i ponavljajuća epizoda; endogena, egzogena (reaktivna) i simptomatska (organska); sezonska i nesezonska depresija. Osobito je važno razlikovati unipolarne od bipolarne depresije, jer se ova druga liječi i stabilizatorima raspoloženja. Rizik za samoubojstvo je veći kod osoba koje boluju od depresije u okviru BAP-a nego one unipolarne.

Rezistentna depresija

Danas se sve češće pojavljuje terapijski rezistentna depresija. To je depresija koja ne pokazuje terapijski odgovor na barem dva primijenjena antidepresiva (koji se kemijski razlikuju, odnosno pripadaju različitim skupinama po mehanizmu djelovanja).
Početak depresije može biti akutan ili postupan. Ishod i prognozu depresije nije lako predvidjeti s obzirom da na tijek bolesti utječe niz različitih faktora i čimbenika. U svakome slučaju važno je na vrijeme dijagnosticirati i započeti s terapijom jer depresija osim što može imati kroničan tijek i recidive, ona može završiti i sa samoubojstvom (15% depresivnih bolesnika počini samoubojstvo “Kaplan,1996”).

Koje terapije su za depresiju?

Postoji nekoliko vrsta tretmana koji se mogu koristiti kod depresije. U srednje teškim i teškim depresivnim poremećajima te onim s psihotičnim simptomima primjenjuje se biološka terapija. Ona uključuje psihofarmake, hormonalnu terapiju, deprivaciju spavanja, foto terapiju i elektrokonvulzivnu terapiju. Najučinkovitiji psihološki tretmani su psihoterapija( kognitivno-bihevioralna psihoterapija) Obećavajući rezultati postižu se i psihoterapijom bihevioralne aktivacije. Usto postoje neki novi oblici tretmana, kao što su kognitivna psihoterapija usredotočene svjesnosti i metakognitivna psihoterapija koja izgleda obećavajuće i može ponuditi neke prednosti u odnosu na ostale tretmane. Primjena farmakoterapije i psihoterapija pokazuje veću učinkovitost u liječenju naspram samostalne primjene farmakoterapije.

Lijekovi protiv depresije

Od psihofarmaka najviše se koriste antidepresivi. To su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, SIPPS (selective serotonin re-uotake inhibitors, SSRI), tricklički antidepresivi (TCA). Primjenjuju se i stabilizatori raspoloženja, antipsihotici, anksiolitici, hipnotici.
Hormonalna terapija se primjenjuje ako uz depresiju postoji komorbiditetni endokrinološki poremećaj (hormoni štitnjače, spolni hormoni).