Koliko često jedemo, a da gotovo ne primjećujemo okus hrane? Vozimo poznatom rutom i jedva se sjećamo puta. Razgovaramo s nekim, dok istovremeno razmišljamo o obavezama koje nas čekaju. Velik dio svakodnevice provodimo na svojevrsnom „autopilotu“, dok su naše misli negdje u prošlosti ili budućnosti.

Mindfulness, odnosno svjesna prisutnost, praksa je usmjeravanja pažnje na ono što se događa upravo sada – na naše misli, osjećaje, tjelesne senzacije i okolinu. Pritom nije cilj zaustaviti misli, isprazniti um ili stalno biti smiren. Riječ je o tome da primijetimo vlastito iskustvo bez potrebe da ga odmah mijenjamo, analiziramo ili osuđujemo.

Prakticiranje mindfulnessa može biti vrlo jednostavno. Nekoliko minuta možemo posvetiti pažnju disanju, osjetiti dodir stopala s podom ili svjesno primijetiti zvukove oko sebe. Kada nam pažnja odluta – a hoće – jednostavno primijetimo kamo je otišla i ponovno je usmjerimo na sadašnji trenutak.

S vremenom nam takva praksa može pomoći da bolje prepoznamo vlastite automatske reakcije. Umjesto da nas svaka misao ili emocija odmah povuče za sobom, između iskustva i reakcije može se pojaviti malo više prostora za izbor.

Mindfulness ne znači živjeti bez stresa, neugodnih emocija ili teških misli. Znači naučiti biti prisutan i kada iskustvo nije ugodno – s više znatiželje, prihvaćanja i razumijevanja prema sebi.