Prekid ljubavne veze može biti jedno od emocionalno najtežih životnih iskustava. Čak i kada ste vi donijeli odluku o prekidu i racionalno znate zašto ste otišli, možete osjećati intenzivnu tugu, usamljenost, strah, prazninu ili potrebu da preispitujete vlastitu odluku.
Zbog toga se ljudi često pitaju radi li se samo o očekivanoj boli ili se razvila depresija nakon prekida veze.
Važno je razlikovati tugu nakon prekida od depresivnog poremećaja. Emocionalna bol nakon gubitka odnosa normalna je reakcija i sama po sebi ne znači da ste depresivni. Međutim, kada se uz tugu pojave dugotrajna bezvoljnost, gubitak interesa i zadovoljstva, osjećaj bezvrijednosti ili ozbiljne teškoće u svakodnevnom funkcioniranju, potrebno je razmotriti postoji li depresija nakon prekida.
Prekidom ne gubimo samo partnera. Gubimo odnos, zajedničku svakodnevicu, očekivanja i zamišljenu budućnost.
Zato emocionalna patnja nakon prekida može biti vrlo snažna čak i kada odnos objektivno nije bio dobar za nas.
Česta je zamka zaključiti: „Ako me toliko boli, možda nisam trebao otići.“ Međutim, intenzitet boli ne govori nužno ništa o tome je li odluka bila dobra ili loša. Govori prije svega o tome da nam je ono što smo izgubili bilo važno.
U partnerskom odnosu ne vežemo se samo za osobu. Vežemo se za način života koji smo s njom izgradili.
Poruke tijekom dana, zajednički vikendi, razgovori prije spavanja, prijatelji, putovanja, seksualna bliskost i mali svakodnevni rituali postaju dio našeg života.
Prekid zato odjednom mijenja velik broj stvari. Ono što je do jučer bilo predvidljivo više ne postoji.
Pritom se mogu pojaviti osjećaj praznine nakon prekida, usamljenost, tjeskoba i snažna potreba da ponovno uspostavimo kontakt s bivšim partnerom.
Ta potreba ne mora značiti da se trebamo vratiti u odnos. Možemo istodobno nekoga voljeti, nedostajati nam i znati da odnos za nas nije bio dobar.
Pitanje kako znati da je prekid ispravna odluka često se pojavljuje upravo onda kada počne boljeti.
Nakon prekida ljudi ponovno analiziraju razgovore, svađe i vlastite postupke:
„Jesam li prerano odustao?“
„Jesam li mogao još nešto pokušati?“
„Što ako više nikoga ne pronađem?“
„Što ako sam pogriješio?“
Problem je što pokušavamo postići potpunu sigurnost oko odluke koju više nije moguće provjeriti.
Umjesto da procjenjujete odluku prema tome koliko vam osoba sada nedostaje, korisnije je vratiti se razlozima zbog kojih ste je donijeli.
Kakav je odnos bio dok ste bili u njemu? Jesu li vaše važne potrebe i granice bile poštovane? Jeste li probleme pokušavali riješiti? Jesu li se isti problemi neprestano ponavljali? Jeste li većinu vremena željeli ostati ili ste dugo razmišljali o odlasku?
Ispravnost prekida ne možemo uvijek dokazati sa stopostotnom sigurnošću. A bol koja se pojavila nakon odluke nije dokaz da je odluka bila pogrešna.
Nakon završetka važnog odnosa očekivano je neko vrijeme biti tužan. Tuga zbog prekida prirodna je reakcija na gubitak.
Zato svako depresivno raspoloženje nakon prekida ne znači automatski depresiju.
Kod uobičajene reakcije na prekid emocije često dolaze u valovima.
Jednog dana možete intenzivno tugovati, a sljedećeg otići na posao, nasmijati se s prijateljem ili nekoliko sati uopće ne razmišljati o bivšem partneru. Postupno se razdoblja u kojima se osjećate dobro najčešće povećavaju.
Možete osjećati usamljenost nakon prekida, imati problema sa spavanjem, manje jesti ili često razmišljati o bivšem partneru. Sve to može biti dio prilagodbe na gubitak.
Na pitanje koliko traje tuga nakon prekida nema preciznog odgovora. Ne postoji propisani broj tjedana ili mjeseci nakon kojeg bismo nekoga trebali „preboljeti“.
Oporavak nije linearan. Loš dan nakon nekoliko dobrih ne znači da ste ponovno na početku.
Depresija nakon prekida veze postaje moguća kada se ne radi samo o tugovanju za izgubljenim odnosom, nego se promjena raspoloženja proširi na gotovo cijeli život.
Mogući simptomi depresije nakon prekida uključuju:
Bezvoljnost nakon prekida također može biti prisutna. Osoba može prestati raditi stvari koje su joj ranije bile važne, izbjegavati druge ljude i imati osjećaj da ništa više nema smisla.
Ponekad se uz depresivnost pojavljuje i anksioznost nakon prekida: intenzivno razmišljanje o budućnosti, strah od samoće, fizička napetost ili stalna potreba da provjeravamo što bivši partner radi.
Takvi znakovi depresije nakon prekida posebno su važni ako su izraženi, traju i značajno narušavaju svakodnevno funkcioniranje.
Važno je pritom znati da se depresija ne prepoznaje samo po tome koliko ste tužni zbog bivšeg partnera. Kod depresivnog poremećaja često dolazi do šireg gubitka interesa, energije i sposobnosti uživanja u životu.
Ako se simptomi zadržavaju, pogoršavaju ili vam otežavaju posao, odnose, spavanje i brigu o sebi, korisno je potražiti stručnu procjenu.
Ponekad prođu mjeseci, a osoba ima osjećaj da se nije pomaknula s mjesta.
Jedan od razloga može biti sam gubitak, ali način na koji nakon prekida razmišljamo i ponašamo se također može održavati emocionalnu patnju.
Emocionalna vezanost ne prestaje istog trenutka kada veza završi.
Možemo znati da je odnos gotov, a ipak automatski posegnuti za mobitelom kada nam se dogodi nešto važno. Mozak još neko vrijeme očekuje osobu koja je godinama bila dio svakodnevice.
Uz to se često javlja strah od samoće.
„Hoću li ikada više nekoga voljeti?“
„Tko će mene željeti?“
„Što ako ostanem sam?“
Takve misli mogu povećati emocionalnu bol nakon prekida. Problem nastaje kada pokušavamo pronaći konačan odgovor na pitanja na koja ga trenutno jednostavno ne možemo imati.
Nakon prekida postoji još jedna zanimljiva pojava: odnos kojeg smo željeli završiti može nam naknadno početi izgledati mnogo bolje.
Prisjećamo se putovanja, smijeha, seksa, nježnosti i dobrih trenutaka, dok razlozi zbog kojih smo otišli polako blijede.
Tada se lako pojavi misao: „Izgubio sam nešto savršeno.“
Ali osoba koja vam nedostaje i odnos iz kojeg ste otišli nisu nužno ista stvar.
Dodatni problem može biti neprestana mentalna analiza: zamišljanje što bivši partner sada radi, analiziranje posljednjih razgovora, pregledavanje društvenih mreža i stvaranje alternativnih scenarija u kojima smo nešto napravili drugačije.
Takvo razmišljanje može kratkoročno stvarati osjećaj da pokušavamo nešto riješiti, dok dugoročno može održavati tugu zbog prekida.
Pitanje koliko traje depresija nakon prekida nema jedan odgovor.
Prije svega treba razlikovati depresiju od normalnog procesa prilagodbe na prekid. Tuga nakon gubitka može trajati tjednima ili mjesecima i postupno mijenjati intenzitet.
Ako se razvije depresivni poremećaj, trajanje i intenzitet simptoma mogu se razlikovati od osobe do osobe. Na oporavak mogu utjecati težina simptoma, ranije epizode depresije, druge životne okolnosti i dobiva li osoba odgovarajuću pomoć.
Zato depresija zbog prekida nije nešto za što možemo unaprijed reći: „Proći će za tri mjeseca.“
Važnije od brojanja dana jest pratiti smjer u kojem se krećete. Vraćate li se postupno vlastitom životu ili se vaš svijet sve više sužava?
Ako depresija poslije prekida traje, pogoršava se ili ozbiljno narušava funkcioniranje, ima smisla potražiti stručnu procjenu.
Kada ljudi pitaju kako preboljeti prekid, često zapravo pitaju: „Kako da prestane boljeti?“
Ali cilj oporavka ne mora biti uklanjanje svake tuge.
Možete biti tužni i istodobno nastaviti živjeti. Možete nekoga još voljeti i ne vratiti mu se. Možete sumnjati u svoju odluku i ipak nastaviti dalje.
Oporavak nakon prekida često počinje upravo onda kada prestanemo čekati da se prvo osjećamo potpuno dobro kako bismo se vratili vlastitom životu.
Pokušaj da uopće ne mislite na bivšeg partnera obično nije osobito uspješan. Što više provjeravamo jesmo li prestali misliti na nekoga, to ga više držimo u fokusu pažnje.
Korisnije je dopustiti da se misao pojavi bez automatskog nastavljanja analize.
„Nedostaje mi“ može ostati samo misao i osjećaj koji je trenutačno prisutan.
Ne mora nakon toga slijediti pola sata razmišljanja o tome zašto vam nedostaje, što sada radi, je li pronašao nekoga drugoga i jeste li trebali ostati zajedno.
Razlika između pojave misli i dugotrajnog razmišljanja o njoj može biti vrlo važna u oporavku nakon prekida.
Kada primijetite da ponovno provjeravate društvene mreže, analizirate stare razgovore ili tražite odgovor na isto pitanje, možete zastati i zapitati se: „Pomaže li mi ovo da se nosim s gubitkom ili me ponovno uvlači u isti krug razmišljanja?“
Nije cilj prisiliti se da prestanete misliti na bivšeg partnera, nego postupno učiti kako ne morate slijediti svaku misao koja se pojavi.
Nakon prekida postoji iskušenje da čekamo motivaciju.
„Počet ću trenirati kada mi bude bolje.“
„Vidjet ću prijatelje kada mi se bude dalo.“
„Putovat ću kada ponovno budem svoj.“
No često se upravo kroz ponovno uključivanje u život postupno mijenja i način na koji se osjećamo.
San, redoviti obroci, kretanje, posao, kontakti s ljudima i aktivnosti koje su vam važne mogu pomoći vratiti strukturu koju je prekid narušio.
Ne morate odmah vratiti cijeli život u normalu. Ponekad je dovoljno postaviti nekoliko malih, ostvarivih ciljeva: ustati u približno isto vrijeme, pojesti redoviti obrok, prošetati ili se čuti s osobom uz koju se osjećate dobro.
To ne znači bježati od emocija niti se prisiljavati da budete sretni.
Znači ne dopustiti da prekid postane cijeli vaš život.
Ako se pitate je li kod vas prisutna depresija nakon prekida veze, stručnu pomoć ima smisla potražiti kada simptomi dugo traju, postaju intenzivniji ili značajno ometaju posao, odnose, spavanje i svakodnevno funkcioniranje.
Nije potrebno čekati da simptomi postanu vrlo izraženi. Ako osjećate da se teško nosite s prekidom, da se stalno vraćate istim mislima ili da se ne uspijevate vratiti aktivnostima koje su vam prije bile važne, razgovor sa stručnom osobom može biti koristan.
Posebno je važno reagirati ako osjećate duboko beznađe ili bezvrijednost, gotovo potpuno izgubite interes za život, teško obavljate osnovne svakodnevne aktivnosti ili se pojave misli o smrti, samoozljeđivanju ili suicidu. U slučaju neposredne opasnosti potrebno je odmah zatražiti hitnu stručnu pomoć.
Psihoterapija u Zagrebu može pomoći i kada nije prisutna klinička depresija. Prekid ponekad aktivira stare strahove od napuštanja, usamljenosti ili vlastite nedovoljnosti te pokrene dugotrajno analiziranje odnosa i vlastitih odluka.
U psihoterapiji se može raditi na razumijevanju vlastitih emocija, prepoznavanju obrazaca razmišljanja, nošenju s gubitkom i postupnom vraćanju osjećaja sigurnosti u vlastitom životu.
Važno je pritom zapamtiti: emocionalna patnja nakon prekida nije pouzdan dokaz da ste donijeli pogrešnu odluku.
Ponekad prekid boli upravo zato što ste izgubili nešto što vam je bilo važno. A moguće je istodobno žalovati za onim što ste izgubili i nastaviti graditi život izvan tog odnosa.
Ako prepoznajete opisane teškoće i osjećate da vam je potrebna podrška, razgovor s psihoterapeutom može biti prvi korak prema boljem razumijevanju onoga što proživljavate.
Iva Stasiow, dr.med.
univ.mag.psihoterapije
0912219550
