Bulimija nervosa i poremećaj prejedanja

Prehranu kontrolira mnogo čimbenika, uključujući apetit, hranu, dostupnost, navike obitelji, vršnjaka i kulturne običaje, te se tiče i kontrole volje. Mršavljenje do tjelesne težine manje nego što je potrebna za zdravlje danas jako promiču suvremeni modni trendovi, kampanje za prodaju posebne hrane, te neke djelatnosti i profesije.

Poremećaji prehrane uključuju ozbiljne smetnje u prehrambenom ponašanju, poput ekstremnog i nezdravog smanjenja unosa hrane ili teškog prejedanja, kao i osjećaja tuge ili prekomjerne zabrinutosti zbog oblika tijela ili tjelesne težine.

Istraživači se bave pitanjima kako inače voljno ponašanje, kao što je uzimanje manjih ili većih količina hrane od uobičajenih, u nekom trenutku izmakne kontroli u nekih osoba i razvije se u poremećaj prehrane. Studije o temeljnoj biologiji kontrole apetita i njezinoj promjeni produljenim prekomjernim uzimanjem hrane ili gladovanjem otkrile su izuzetnu složenost, ali dugoročno daju mogućnost otkrivanja novih farmakoloških liječenja poremećaja prehrane. Poremećaji prehrane nisu uzrokovani nedostatkom volje ili ponašanjem; naprotiv, oni su stvarne, izlječive bolesti kod kojih određene loše prehrambene navike žive svoj život.

Glavne vrste prehrambenih poremećaja su anorexia nervosa i bulimia nervosa.

Treći tip, prejedanje je predložen, no još nije prihvaćen kao formalna psihijatrijska dijagnoza. Prehrambeni poremećaji često se razvijaju tijekom mladosti ili rane zrele dobi, no prema nekim izvješćima, mogu nastati u djetinjstvu ili kasnije u zreloj dobi.Prehrambeni poremećaji često se pojavljuju paralelno s drugim psihijatrijskim poremećajima poput depresije, zloporabe droga te anksioznih stanja. Osim toga, ljudi koji pate od poremećaja prehrane mogu imati širok raspon komplikacija tjelesnog zdravlja, uključujući teške srčane bolesti i otkazivanje bubrega, koje može završiti smrću. Stoga je prepoznavanje poremećaja prehrane kao stvarnih i izlječivih bolesti od presu dnog značenja. Žene češće pate od poremećaja prehrane nego muškarci. Procijenjeno je da je samo 5 do 15% ljudi oboljelih od anoreksije ili bulimije i 35% onih s poremećajem BOD muškaraca

Bulimia Nervosa

Procjenjuje se da oko 1,1% do 4,2% žena tijekom života pati od bulimije nervoze.

Simptomi bulimije uključuju:
– Ponovljene epizode prejedanja, koje karakteriziraju prekomjerne količine hrane u malom vremenskom razmaku, te osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom epizode.
– Ponovljeno neprimjereno kompenzatorno ponašanje u svrhu sprječavanja dobivanja na težini, poput samoizazvanog povraćanja ili zloporabe laksativa, diuretika, emetika i drugih lijekova (čišćenje); post; prekomjerna tjelesna aktivnost
– Prekomjerno jedenje i neprikladno kompenzatorno ponašanje pojavljuju se u prosjeku najmanje dvaput tjedno tijekom 3 mjeseca
– Samoprocjena je neopravdano pod utjecajem tjelesne figure i težine

Budući da čišćenje i druga kompenzatorna ponašanja slijede epizode prejedanja, a ljudi oboljeli od bulimije obično teže unutar normalnih raspona za svoju dob i visinu. Međutim, baš kao osobe oboljele od anoreksije, oni se mogu bojati debljanja, žele smršaviti i intenzivno su nezadovoljni svojim tijelom. Ljudi koji pate od bulimije često kriju svoje ponašanje, osjećaju odvratnost i sram zbog svojeg prejedanja, no osjećaju olakšanje nakon čišćenja.

Poremećaj prejedanja

U istraživanjima je procijenjeno da između 2 i 5 posto Amerikanaca u razdoblju od 6 mjeseci prođe epizodu prejedanja.

Simptomi prejedanja su:

– Ponovljene epizode prejedanja, koje karakteriziraju prekomjerne količine hrane u malom vremenskom razmaku, te osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom epizode
– Epizode prejedanja tiču se najmanje 3 navedena čimbenika: brže jedenje od uobičajenog; jedenje dok se ne osjeti neugodna težina; jedenje velikih količina hrane kad ne osjećamo tjelesnu glad; jedenje na samo zbog osjećaja neugode zbog količine hrane koja se uzima; osjećaj odvratnosti prema sebi, depresije, teške krivnje nakon prejedanja
– Izrazito neraspoloženje zbog prejedanja
– Prejedanje se prosječno javlja najmanje 2 dana u tjednu tijekom 6 mjeseci

Prejedanje nije povezano s redovitim prakticiranjem neodgovarajućih kompenzatornih ponašanja (npr. čišćenje, post, prekomjerna tjelesna aktivnost).

Ljudi koji pate od poremećaja prehrane imaju učestale epizode nekontroliranog jedenja, s istim simptomima prejedanja kao i oni od bulimije. Glavna je razlika u tome da osobe s poremećajem prejedanja ne čiste svoja tijela od prekomjernih kalorija. Zato su mnogi oboljeli od ovog poremećaja pretili za svoju dob i visinu. Osjećaj odvratnosti i stida od sebe samih povezan s ovom bolešću ponovno može dovesti do prejedanja, stvarajući začarani krug

Poremećaji prehrane mogu se liječiti i vratiti normalna tjelesna težina. Što prije se ovi poremećaji dijagnosticiraju i liječe, bolji će biti rezultati. Zbog svoje složenosti, poremećaji prehrane zahtijevaju cjelovit plan liječenja koji uključuje liječničku skrb i nadzor, psihosocijalne zahvate, nutricionističko savjetovanje i po potrebi upravljanje lijekovima. U vrijeme dijagnosticiranja, klinički liječnik mora odrediti je li osoba u neposrednoj opasnosti i treba li hospitalizaciju.

Liječenje bulimije

Primarni cilj liječenje bulimije je smanjenje ili eliminacija prejedanja i čišćenja. U tu svrhu često se primjenjuje rehabilitacija prehrane, psihosocijalna intervencija, te strategije upravljanja lijekovima. Uspostava sustava redovite prehrane bez prejedanja, poboljšanje stavova vezano uz poremećaj prehrane, poticanje zdrave, ali ne prekomjerne tjelesne aktivnosti i rješavanje paralelnih stanja poput poremećaja raspoloženja ili anksioznosti, spadaju u najspecifičnije ciljeve ovih strategija. Individualna psihoterapija, individualno psihološko savjetovanje, (pogotovo kognitivno-bihevioralna ili interpersonalna), skupna psihoterapija koja koristi kognitivno-bihevioralni pristup, te obiteljska ili bračna psihoterapija u izvješćima se navode kao učinkovite. Psihotropni lijekovi, prvenstveno antidepresivi poput inhibitora selektivnog ponovnog uzimanja serotonina (SSRI ), pokazali su se od pomoći ljudima oboljelim od bulimije, pogotovo onima s izrazitim simptomima depresije ili anksioznosti, ili onima koji nisu adekvatno odgovorili na samo psihosocijalno liječenje. Ti lijekovi mogu pomoći u sprječavanju ponavljanja bolesti. Ciljevi i strategije liječenja bolesti prejedanja su slični onima bulimije, te se trenutno ponovno procjenjuje učinkovitost različitih intervencija. Ljudi s poremećajem prehrane često ne prepoznaju ni ne priznaju da su bolesni. Posljedično, mogu se snažno opirati početku i nastavku liječenja. Članovi obitelji ili druge povjerljive osobe mogu biti od pomoći u praćenju da osoba koja pati od poremećaja prehrane primi potrebnu skrb i rehabilitaciju. Kod nekih ljudi liječenje će biti dugotrajno.

Učinkovitost lijekova

Znanstvenici kontinuirano istražuju učinkovitost psihosocijalnih zahvata, lijekova, te kombinaciju tih liječenja u cilju poboljšanja rezultata u ljudi koji pate od poremećaja prehrane. Istraživanje isprekidanog ciklusa prejedanja pokazalo je da će strukturiranja matrica prehrane pomoći da osobe osjećaju manje gladi, prikraćenosti i ublažuju negativne osjećaje o hrani i jedenju. Ublažavaju se dva čimbenika koji povećavaju vjerojatnost prejedanja-glad i negativni osjećaji, što umanjuje učestalost prejedanja. Nekoliko studija obitelji i blizanaca upućuje na visoko nasljeđivanje anoreksije i bulimije, a istraživači traže gene koji uzrokuju sklonost za razvoj ovih poremećaja. Znanstvenici vjeruju da višestruki geni mogu imati međudjelovanje s čimbenicima u okolišu i drugim čimbenicima, te tako povećati rizik od razvoja ovih bolesti. Prepoznavanje gena podložnosti omogućit će razvoj naprednijeg liječenja poremećaja prehrane.

Emocionalno i socijalno ponašanje

Druge studije istražuju neurobiologiju emocionalnog i socijalnog ponašanja koja je relevantna za poremećaj prehrane, te neuroznanost prehrambenog ponašanja. Znanstvenici su utvrdili da apetit i utrošak energije reguliraju vrlo složene mreže živčanih stanica i molekularnih prijenosnika poruka neuropeptida. Ta i buduća otkrića omogućit će potencijalne ciljeve za razvoj novih farmakoloških liječenja poremećaja prehrane. Vjerojatno će se dublji uvid steći iz proučavanja uloge gonadalnih steroida. Njihova relevantnost za poremećaje prehrane razvidna je iz učinka spola na stupanj potencijalnog razvoja tih poremećaja, njihovog pojavljivanja u pubertetu ili kratko nakon puberteta, te povećanu opasnost pojave poremećaj a prehrane u djevojčica koje rano dobivaju menstruaciju.