Sloboda je sposobnost birati unutar mogućega

Ako je prvi korak upoznati sebe, drugi bi, nesumnjivo, morao biti njegova pratilja – udijeliti si slobodu. Kažem udijeliti si, a ne izboriti se, jer mislim na unutarnji proces autonomije, a ne na priprostu i varljivu ideju da je sloboda “moć da činiš što ti se prohtije”. Veoma je važno ustanoviti tu razliku jer ta definicija odgovara svemoći, a ne slobodi. Svemoć je nadljudska i ne postoji, a sloboda je moguća, poželjna i ostvariva. Katkad se može učiniti kako nam se sviđa ili nam odgovara da pobrkamo ta dva koncepta. Sloboda jest ni manje ni više nego mogućnost ili pravo koje svatko od nas ima da izabere jednu (katkad ne samo jednu) opciju od onih koje se u određenom trenutku nude.

Što više izbora imamo, imamo veću slobodu

Ta sloboda uključuje i treba, naravno, iskrenost, da ne bismo proglasili nemogućim ono što nije nemoguće, samo ne bismo li porekli da odbacujemo sve druge mogućnosti zbog svojih principa, svojih strahova i svoje koristi. Ako učinimo taj korak prema svojoj slobodi, moramo prihvatiti posljedicu da su neke situacije u kojima ne možemo birati zapravo proizvod prethodnog izbora.

Ipak, nekad je odveć primamljivo reći da ne možemo ništa jer tako smanjujemo svoju odgovornost za posljedice vlastitog izbora. Proglasiti sebe slobodnima znači učiniti korak prema konačnoj samostalnosti, prihvatiti cijenu svojih odluka, makar već danas shvatimo da smo pogriješili. Znati prihvatiti da je bilo moguće suprotno, a nismo to učinili. Priznati da su to drugi zapravo učinili iako nam se i dalje čini da je bilo najlogičnije učiniti ono što smo mi učinili.