Kako nam psihoterapija i psihološko savjetovanje pomaže u promjeni života

Kako nam psihoterapija i psihološko savjetovanje pomaže u promjeni života

U svojoj biti i po svojem iskustvu, život je subjektivna svijest. Bez svijesti stvarno ne živimo. Stanja zbog kojih tražimo psihoterapiju i psihološko savjetovanje(npr. tjeskoba, kontrola impulsa, besmisao života, problemi u vezi), mogu se smatrati kao proizvodi izobličene svijesti – o tome živimo li. Raspon i dubina naše svijesti postavke su našeg sustava sebe i svijeta. Ako je taj sustav previše skučen ili premalo primjeren općenitom pogledu na svijet, iskusit ćemo tjeskobu, bol, ispraznost i druge simptome zbog kojih će nam psihoterapija postati izbor. Zadaća takve psihoterapije je istražiti sustav sebe i svijeta neke osobe, pa olakšati klijentu da primijeni promjene.
Taj sustav je način na koji klijent preživljava, traži ispunjenje i izbjegava nevolje; no isti taj sustav treba preispitati, u njega uvesti promjene kao rezultat terapijskog rada. Dakako da terapijski rad kroz psihološko savjetovanje i psihoterapiju neizbježno nailazi na otpor klijentovog načina života (tj. istog sustava sebe i svijeta). Zato psihoterapija kroz psihološko savjetovanje mora potaknuti i poduprijeti suočavanje s negativnim učincima ovog sustava, podržavajući svoj pozitivan doprinos klijentovom životu.
Dva glavna načina na koja se odvija psihološko savjetovanje i psihoterapija su: (a) intenzivna pozornost spram načina na koji klijent istražuje i koristi svoje sposobnosti, sukladno prikazu sebe u sobi za savjetovanje i (b) vodstvo klijenta prema poboljšanim sposobnostima i samoistraživanju, u svrhu boljeg shvaćanja sebe samog i izgradnje sustava sebe i svijeta. Te se zadaće najbolje odvijaju u okružju uzajamnog poštovanja i predanosti.
Taj pristup kroz psihološko savjetovanje i psihoterapijski rad može se nazvati životnim vodstvom, za razliku od psihoterapijskih pojmova oporavka od rana ili liječenja bolesti. Vodstvo nastoji poboljšati pozitivne životne vještine klijenta, više nego da se usredotočuje na same negativne matrice.
Od Freuda naovamo vođeni smo mitom povijesnog determinizma. Taj naglasak na potrebu pokušaja otkrivanja onoga što se dogodilo u prošlosti danas nam je donio pristup usredotočen na informaciju. Radeći kao psihoterapeut, skloni smo se zaokupiti skupljanjem i korištenjem informacija o klijentu. Takve informacije mogu biti o klijentovoj prošlosti, njegovim sadašnjim problemima, odnosima ili onome što se nada postići terapijom. Naši klijenti uskoro će se uhvatiti za informaciju o procesu.
No sve su informacije izuzete iz vremenskog protoka – tj. protoka života. Jedini stvaran element je proces koji se tog trenutka odvija u klijentu; no klijent i psihoterapeut počeli su odbacivati momentalno i tražiti „pogled unaprijed“.
Napredna dimenzija tog procesa je u tome da psihoterapeut mora obratiti više pozornosti na to što je zapravo stvarno. To znači subjektivno iskustvo klijenta u tom trenutku. To znači (u skladu s Hillmanovim pogledima), napuštanje pojma pronalaženja uzroka. To znači razotkrivanje neposrednog iskustva klijentu.
Ne odbijam pojam povijesnih izvora mnogo toga u našim životima, ali inzistiram da nas cijela povijest opskrbi navikama koje su korisne (govor, društveni kontakt i mnogo toga drugog), a te su navike slične mišićnima – dostupne, ponavljaju se, stalno se razvijaju, nisu potpuno svjesne i samo su napola voljne. Povremeno moram koristiti te navike da bih pisala ove riječi, vozila auto i obavljala većinu tjelesnih aktivnosti tijekom dana. Mogu promijeniti i svladati emocionalne matrice kad sam ih svjestna u trenutku aktivacije. Međutim, mnoge moje emocionalne navike poznajem samo djelomično i nakon što počnu funkcionirati – tj. kao informaciju o sebi i o onome što je prošlo.Emocionalna navika je sklop sklonosti da na neke situacije reagiramo na zacrtane načine.Ovdje želimo reći da prepoznavanje onoga što je aktivirano, ali ignorirano u trenutku uvodi novi element u unutarnju kontrolu osobe. Kad se to dogodi, započinje proces procjene koji može imati dalekosežne posljedice.

Vodstvo kroz život je način psihoterapije i psihološkog savjetovanja. Kao što samo ime govori, kombinacija ideja i praksi kroz koje educirana i posvećena osoba može pružiti olakšavajuću i obnavljajuću perspektivu i iskustvo drugom čovjeku. Primatelj ovakve pomoći može se nazvati „klijentom“ ili „pacijentom“, ali je bitno naglasiti centralnost odgovornosti ove osobe, kao i njezinu sposobnost upravljanja vlastitim životom.
Ovoj ideji najbitnije je uvjerenje da mnogi – možda većina ljudi, možda čak svi problemi koji dovode ljude na psihoterapiju i psihološko savjetovanje su temelj neučinkovitih i kontraproduktivnih pretpostavki o životu, te matrica djelovanja i reakcija koje proizlaze iz njih. Slično tome, središnja je pretpostavka da je olakšanje ili oporavak od ovakvih smetnji moguć samo onda ako ta osoba dobije novi pogled na svoj život – nove pretpostavke, matrice i unutarnje sukobe.

Podijeli ovaj post

Komentari

Još nema komentara

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.