Anoreksija

Anoreksija

Anorexia Nervosa

Procijenjeno je da 0,5 do 3,7% žena tijekom života pati od anoreksije nervoze.

Prehranu kontrolira mnogo čimbenika, uključujući apetit, hranu, dostupnost, navike obitelji, vršnjaka i kulturne običaje, te se tiče i kontrole volje. Mršavljenje do tjelesne težine manje nego što je potrebna za zdravlje danas jako promiču suvremeni modni trendovi, kampanje za prodaju posebne hrane, te neke djelatnosti i profesije. Poremećaji prehrane uključuju ozbiljne smetnje u prehrambenom ponašanju, poput ekstremnog i nezdr avog smanjenja unosa hrane ili teškog prejedanja, kao i osjećaja tuge ili prekomjerne zabrinutosti zbog oblika tijela ili tjelesne težine. Istraživači se bave pitanjima kako inače voljno ponašanje, kao što je uzimanje manjih ili većih količina hrane od uobičajenih, u nekom trenutku izmakne kontroli u nekih osoba i razvije se u poremećaj prehrane. Studije o temeljnoj biologiji kontrole apetita i njezinoj promjeni produljenim prekomjernim uzimanjem hrane ili gladovanjem otkrile su izuzetnu složenost, ali dugoročno daju mogućnost otkrivanja novih farmakoloških liječenja poremećaja prehrane. Poremećaji prehrane nisu uzrokovani nedostatkom volje ili ponašanjem; naprotiv, oni su stvarne, izlječive bolesti kod kojih određene loše prehrambene navike žive svoj život. .
Glavne vrste prehrambenih poremećaja su anorexia nervosa i bulimia nervosa. Treći tip, prejedanje je predložen, no još nije prihvaćen kao formalna psihijatrijska dijagnoza. Prehrambeni poremećaji često se razvijaju tijekom mladosti ili rane zrele dobi, no prema nekim izvješćima, mogu nastati u djetinjstvu ili kasnije u zreloj dobi.Prehrambeni poremećaji često se pojavljuju paralelno s drugim psihijatrijskim poremećajima poput depresije, zloporabe droga te anksioznih stanja. Osim toga, ljudi koji pate od poremećaja prehrane mogu imati širok raspon komplikacija tjelesnog zdravlja, uključujući teške srčane bolesti i otkazivanje bubrega, koje može završiti smrću. Stoga je prepoznavanje poremećaja prehrane kao stvarnih i izlječivih bolesti od presu dnog značenja. Žene češće pate od poremećaja prehrane nego muškarci. Procijenjeno je da je samo 5 do 15% ljudi oboljelih od anoreksije ili bulimije i 35% onih s poremećajem BOD muškaraca

Simptomi anoreksije uključuju:
-Otpor prema zadržavanju tjelesne težine na ili iznad minimalne normalne težine za dob i visinu
-Snažan strah od dobivanja na težini ili debljanja, iako su premršavi
-Poremećaj načina na koji se doživljava nečija tjelesna težina ili oblik, prevelik utjecaj tjelesne težine ili izgleda na samoprocjenu, ili nijekanje ozbiljnosti trenutno male tjelesne težine.
-Neredovitost ili izostajanje menstruacija (u žena koje su dosegle pubertet)

Ljudi koji pate od ovog poremećaja vide se kao pretile, iako su opasno mršavi. Prehrambeni proces postaje opsesija. Oni razvijaju neobične prehrambene navike, poput izbjegavanja hrane i obroka, izabirući nekoliko vrsta hrane koje jedu u malim količinama, ili pozorno važu i odmjeravaju obroke. Ljudi koji pate od anoreksije često kontroliraju tjelesnu težinu i mogu koristiti druge tehnike za kontrolu svoje tjelesne težine, poput intenzivne i kompulzivne vježbe ili čišćenja povraćanjem, zloporabe laksativa, emetika i diuretika. Djevojke oboljele od anoreksije često pate od odgođene prve menstruacije. Tijek i rezultat anoreksije nervoze razlikuje se od osobe do osobe: neke se potpuno oporave nakon samo jedne epizode; druge imaju fluktuirajuća razdoblja debljanja i mršavljena; neke pak imaju kronično pogoršanje boles ti tijekom mnogo godina.
Stopa smrtnosti u oboljelih od anoreksije procijenjena je na 0,56 % godišnje, ili oko 5,6% po desetljeću, što je oko 12 puta više od godišnje stope smrtnosti, zbog svih uzroka smrti u žena starih od 15-24 godine u općenitoj populaciji. Najčešći uzroci smrti su komplikacije poremećaja poput srčanog napada, neuravnoteženih elektrolita, te samoubojstva.

Strategije i liječenje anoreksije
Poremećaji prehrane mogu se liječiti i vratiti normalna tjelesna težina. Što prije se ovi poremećaji dijagnosticiraju i liječe, bolji će biti rezultati. Zbog svoje složenosti, poremećaji prehrane zahtijevaju cjelovit plan liječenja koji uključuje liječničku skrb i nadzor, psihosocijalne zahvate, nutricionističko savjetovanje i po potrebi upravljanje lijekovima. U vrijeme dijagnosticiranja, klinički liječnik mora odrediti je li osoba u neposrednoj opasnosti i treba li hospitalizaciju.
Liječenje anoreksije zahtijeva specifičan program koji uključuje tri glavne faze:
-vraćanje tjelesne težine izgubljene zbog strogih dijeta i čišćenja;
-liječenje fizioloških poremećaja poput iskrivljavanja slike o svojem tijelu, slaba samoprocjena, međuljudski sukobi; i postizanje dugoročne remisije i rehabilitacije, ili potpuno izlječenje. Pravovremena dijagnoza i liječenje povećavaju stopu uspješnosti liječenja.
Uporaba psihotropnih lijekova u ljudi oboljelih od anoreksije može se uzeti u obzir samo nakon uspješnog oporavka tjelesne težine. Pokazalo se da neki selektivni inhibitori ponovnog uzimanja serotonina (SSRI) pomažu u održavanju tjelesne težine i ublažavanju simptoma raspoloženja i anksioznosti, povezanih s anoreksijom. Akutno rješavanje teškog gubitka tjelesne težine obično se obavlja na kliničkim odjelima, gdje su planovi prehrane prilagođeni osobnim medicinskim i prehrambenim potrebama neke osobe. U nekim slučajevima, preporučuje se i ntravenozna prehrana. Nakon oporavka od neuhranjenosti i ponovnog dobivanja na težini, psihoterapija, psihološko savjetovanje (često kognitivno-behavioralna ili interpersonalna) može pomoći oboljelima od anoreksije da svladaju slabo mišljenje o sebi i da porade na krivom načinu razmišljanja i načinu ponašanja. Ponekad se i obitelji uključuju u proces liječenja.

Znanstvenici kontinuirano istražuju učinkovitost psihosocijalnih zahvata, lijekova, te kombinaciju tih liječenja u cilju poboljšanja rezultata u ljudi koji pate od poremećaja prehrane. Istraživanje isprekidanog ciklusa prejedanja pokazalo je da će strukturiranja matrica prehrane pomoći da osobe osjećaju manje gladi, prikraćenosti i ublažuju negativne osjećaje o hrani i jedenju. Ublažavaju se dva čimbenika koji povećavaju vjerojatnost prejedanja-glad i negativni osjećaji, što umanjuje učestalost prejedanja. Nekoliko studija obitelji i blizanaca upućuje na visoko nasljeđivanje anoreksije i bulimije, a istraživači traže gene koji uzrokuju sklonost za razvoj ovih poremećaja. Znans tvenici vjeruju da višestruki geni mogu imati međudjelovanje s čimbenicima u okolišu i drugim čimbenicima, te tako povećati rizik od razvoja ovih bolesti. Prepoznavanje gena podložnosti omogućit će razvoj naprednijeg liječenja poremećaja prehrane.

Druge studije istražuju neurobiologiju emocionalnog i socijalnog ponašanja koja je relevantna za poremećaj prehrane, te neuroznanost prehrambenog ponašanja. Znanstvenici su utvrdili da apetit i utrošak energije reguliraju vrlo složene mreže živčanih stanica i molekularnih prijenosnika poruka neuropeptida. Ta i buduća otkrića omogućit će potencijalne ciljeve za razvoj novih farmakoloških liječenja poremećaja prehrane. Vjerojatno će se dublji uvid steći iz proučavanja uloge gonadalnih steroida. Njihova relevantnost za poremećaje prehrane razvidna je iz učinka spola na stupanj potencijalnog razvoja tih poremećaja, njihovog pojavljivanja u pubertetu ili kratko nakon puberteta, te povećanu opasnost pojave poremećaj a prehrane u djevojčica koje rano dobivaju menstruaciju.

Podijeli ovaj post

Komentari

Još nema komentara

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.